Marko Francišković

Događanje naroda je poprimilo maha, ako ne realno na terenu, onda barem medijski-virtualno, no na koncu to je ionako najvažnije mjesto zbilje. Ako nije na televiziji, kao da se ne događa. A Varšavska je na televiziji dovoljno da postane glavnom temom i preokupacijom nacije, na ovaj ili onaj način. Afirmativno ili negativno, bitno da se priča, da se podižu strasti – iako ni to nije baš nešto, nema tu neke prave strasti, više one neke salonske, odmjerene strasti. Promatračke strasti. Prošao je nogomet i sada se promatra sučeljavanje dvije ekipe, dva tabora, i kao u slučaju nogometa, manje ili više većini je svejedno da li će Španjolska pobijediti Nizozemsku ili Urugvaj Ganu. Osim onih koji su uložili u kladionici, no i njima je motiv samo osobne prirode, obično koristoljublje. Bilo bi zgodno da se Varšavska stavi na kladionice i da ljudi mogu investirati te eventualno i profitirati iz konačnog raspleta ove sapunice. Tko zna, možda je to već i ponuđeno za klađenje, nisam u kladionicama pa ne znam što se tamo događa. Samo vidim da ljudi masovno hodočaste i polažu svoje nade u velike zgoditke, pa zašto im ne pružiti još jednu priliku?

Ajmo na temu samu. Varšavska. Da, kriminalna gradska vlast sa kriminalnim strankama i kriminalnim gradonačelnikom napravili su ono što su svugdje i stalno radili već godinama, desetljećima, i u slučaju Varšavske. To, barem meni, nije sporno.

više...

Svijet se nalazi u neposrednoj ratnoj opasnosti. To bi bila najkraća dijagnoza globalne političke situacije. I najbolja dijagnoza jer sve jasno govori. Iako, potpuno sam svjestan toga da objava ove činjenice neće naići na ikakav širi prijem kod javnosti, kod mase, kod intelektualne svjetine posebno, iz razloga što je ljudska psihologija takva da i kada je u normalnom stanju sklonija je tome da odvraća pogled od onoga što predstavlja negativnost. To je jednostavno tako, a ako u to ubrojimo još i sav posao koji je u programiranju i dresiranju ljudi odradila televizija i mediji u cjelini, obrazovno-odgojne institucije i, kao šlag na torti, kemijsko-biološki napad na ljudsko tijelo putem farmaceutske industrije, zatrovane hrane i vode te zaprašivanjem iz zraka, onda je stanje još i dobro po pitanju ljudi koji makar donekle svjesni da su njihov život i sloboda pod sustavnim i promišljenim napadom. Ne treba čuditi da je razina inteligencije u prosijeku pala, da je sve više i više ljudi sa malom razinom inteligencije, kao i to da je sve manje onih sa visokom inteligencijom. Tako je bilo planirano da bude i tako se dogodilo – za vladanje ljudima najbolje ih je što više zaglupiti, doslovce kretenizirati, a one koji su najviše zaglupljeni okititi titulama i pozicijama, posebno znanstvenim jer znanost je postala nekakvim supstitutom Boga, nekakvim izmišljenim vrhunaravnim autoritetom, ali koji nema nikakvu vrhunaravnost nego je to samo ljudska oholost i umišljenost.

više...

Kako se Europa okupila oko novca kao svoje temeljne vrijednosti – jer ekonomska korist je vrijednost oko koje su se svi složili, tako je i ovaj kolaps ekonomije i eura ujedno i smrt ideje ujedinjene Europe. Svi su nasjeli na priču o tome kako će ujedinjenjem na načelu kapital-interesa ekonomski prosperirati – tako je ideja EU predstavljena europskim narodima. Ideja EU je pokušaj da se praksom dokaže kako je čovjeku dovoljno da živi samo o kruhu. I taj pokušaj došao je do svojeg neslavnog kraja jer: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (Matej 4, 4). Propao je ovaj suhi, beživotni, samodovoljni i isprazni ekonomizam, ta bezumna ideja da se može bez uzvišenih načela, odnosno, da se može bez Boga kao najuzvišenijeg načela, načela svih načela: Boga kao tvorca i svijeta i čovjeka u njemu. Eto, ne može se, kula babilonska se opet ruši i tako će se uvijek rušiti kad se kuća gradi na pijesku. Nije više ni bitno tko vjeruje, tko ne vjeruje, jer činjenice su tu, stvarnost propasti eura je tu i ništa to ne može osporiti.  

Ekonomski prosperitet se izražava novcem, pa je time novac ideja EU. Taj novac i ta ideja da se jedinstvenim tržištem, jednim novcem, postiže stabilnost gdje će se onome tko je ugrožen priteći u pomoć kada mu to treba te tako svima skupa dati veću razinu sigurnosti, to sve se sada pokazalo potpuno krivim.

više...

Današnji financijski poredak je složen tako da se novac stvara iz duga, kroz kreditiranje, a ti krediti su bazirani na bankarskim rezervama, a rezerve su izvedene iz depozita te kroz frakcionalni pričuvni sustav svaki depozit može stvoriti od deset do, u nekim kombinacijama, i dvadeset puta veću vrijednost od početne. Banke na taj način kreditiranjem stvaraju novac iz ničega, ali da bi to mogle moraju imati neku minimalnu likvidnost – narko biznis zbog toga što je ilegalan te se obavlja skoro 100% u gotovini izvor je tražene likvidnosti iz koje se na opisani način može dalje stvarati novi novac i nova zarada kroz kamatu kojom su svi krediti te time i sav novac opterećeni. 

Ovo je izuzetno bitno kada govorimo o važnosti novca zadobivenim kroz trgovinu drogom jer kroz spoznaju kako se kroz depozite bankama omogućuje multiplicirano kreditiranje može postati jasnije zašto je pranje narko novca najunosniji od svih bankarskih poslova. Procjena je da se danas na narkoticima okreće nekih 900 mlrd. $, a taj se novac mora nekako ubaciti natrag u financijski sustav te to, naravno, odrađuju banke. I to na način da od tih 900 mlrd. $, frakcionalnim pričuvnim sustavom taj iznos naraste 10 do 20 puta te onda govorimo o 9 do 18 bilijuna $ proizašlih iz trgovine narkoticima.  

više...